Kako dalje?

Vjerojatno kao nikada do sada, živeći u poslijeratnoj, daytonskoj Bosni i Hercegovini, postajemo svjesni tegobne istinitosti izreke: „Preživjeli smo rat, valja preživjeti mir.“ O tomu bi svaki narod, ali i svaki pojedinac iz ovdašnjega biotopa mogao ponaosob ispričati svoju priču. Međutim, u aktualnom trenutku, bez imalo pretjerivanja, ona najdramatičnije izgleda u perspektivi najmalobrojnijega naroda: Hrvata. To je zaključak koji se nameće, iole zdravu razumu, nakon prikupljenih crkvenih statistika iz blagoslova kuća na kraju 2015. Ujedno, te brojke vape za kreiranjem sveobuhvatne strategije opstanka i preživljavanja nacionalnoga bića na ovim prostorima.

O čemu je riječ, bit će nam jasnije imadnemo li na umu crne statistike iz vremena ratnoga ludila 1992. – 1995. Premda se dugo nakon toga razdoblja licitiralo kojekakvim brojkama, ozbiljna su istraživanja došla do konsenzusa o konačnom broju žrtava. Tako su demografski eksperti Haaškog tribunala pod vodstvom Ewe Tabeau godine 2010. javnosti prezentirali svoje rezultate prema kojima je tijekom rata u BiH stradalo ukupno 104 732 ljudi, odnosno 42 106 civila (40%) te 62 626 vojnika (60%). Gledano prema nacionalnoj pripadnosti, stradao je 68 101 Bošnjak, 22 779 Srba, 8 858 Hrvata i 4 995 osoba drugih nacionalnosti. Slične podatke dobio je i Istraživačko dokumentacijski centar iz Sarajeva na čelu s Mirsadom Tokačom.

Poslije svih strahota koje su donijele ovakve plodove smrti, prema podatcima Katoličke Crkve, prve mirnodopske 1996. godine, kada je zaustavljena grmljavina oružja, katolika je u BiH bilo 424 915. Slijedilo je razdoblje konsolidacije i kakva-takva povratka s pozitivnim prirodnim prirastom te je 2003. zabilježen „rekordan“ 464 821 katolik. To je ujedno bila i točka prijelomnica kada stvari kreću nizbrdo te se svake godine – s iznimkama 2006. (+441) i 2011. (+71) – bilježi opadanje broja vjernika. Posebno negativne bile su godine: 2009. (- 6 774), 2012. (- 7 522) i 2014. (- 11 883).

No, nijedna kao ova protekla 2015. Njezin minus katolika u odnosu na prethodnu godinu zaustavio se na znamenci 14 559. Usporedimo li to s razdobljem neposredno poslije rata (1996.) vidjet ćemo da je u BiH katolika manje za 19 180. Dakle, gore nego u ratu! A kada se u relaciju stavi statistički najbolja godina 2003., to onda iznosi minus od 59 086. Koliko je to gradova i gradića „nestalo“ svatko može iz svoga kuta prebivanja kazati... Razlog ovakvomu stanju valja tražiti u činjenici da su mnogi u potrazi za nekim boljim životom otišli put Zapada, ali također i u negativnom prirodnom prirastu koji ponovno kaže da je nikad gori nego 2015.: kršteno je 4 059 duša, a umrlo 6 510; sveukupno minus 2451.

Sve nam to govori kako je krajnje vrijeme početi ozbiljno promišljati (jer se dosadašnji napori, uz dužno poštovanje svima koji su se trudili, ne mogu tako nazvati) i djelovati s ciljem opstanka na ovim prostorima. U tom smislu, ova 2016. među Hrvatima jednostavno mora biti obilježena ovom temom. I od toga ne smije biti isprike. Vrijeme je zaboraviti sva unutarnja trvenja bilo da su s povijesnim, političkim, crkvenim ili kojim drugim predznakom. Zajednički se, s obnovljenim pouzdanjem u Boga, treba odgovoriti na pitanje „Kako dalje?“. Prepuštajući odgovor inerciji stvarnosti značilo bi da smo digli ruke od sebe i odlučili biti izbrisani s ovdašnjih mapa postojanja.

 

Statistika Župa Žepče

 

Statistika Župa Žepče

Statistika Župa Žepče

1009 pogleda

Komentiraj